Optimus – silikonski superokvašivač koji se ne pjeni
Okvašivači se definiraju kao sredstva koja se dodaju sredstvima za zaštitu bilja i/ili folijarnim gnojivima kako bi se povećala njihova učinkovitost. Okvašivači nemaju „cidno“ djelovanje na bolesti, štetnike i korove, ali povećavaju učinkovitost pesticida i poboljšavaju fizikalno-kemijska svojstva škropiva i folijarnih gnojiva. Danas je na tržištu poznato preko 3 000 kemijskih spojeva označenih kao okvašivači, valja istaknuti kako su silikonski okvašivači napredniji i djelotvorniji u odnosu na ostale proizvode iz ove kategorije. Razvojem visoko selektivnih herbicida važnost okvašivača naglo je porasla, smatra se da će napredovanjem genomskih tehnika njihova važnost biti još i veća. Predstavljamo vam naš silikonski super okvašivač; OPTIMUS i rezultate pokusa koji najbolje potvrđuju njegovu izvrsnost. OPTIMUS je najnoviji silikonski superokvašivač na tržištu koji svojim djelovanjem smanjuje površinsku napetost kapi škropiva, povećava njihovo prijanjanje na tretiranu površinu, omogućava širenje škropiva po tretiranoj površini znatno brže u odnosu na do sada prisutne okvašivače na tržištu. Optimus također pojačava apsorpciju škropiva od strane listova tretiranih biljaka te ubrzava unos sredstava za zaštitu bilja i folijarnih gnojiva u biljku uslijed čega je ispiranje oborinama u potpunosti onemogućeno. OPTIMUS primjenjujemo u kombinaciji s drugim pripravcima u sljedećim dozama: s fungicidima u dozi 15 ml na 100 lit vode s herbicidima u dozi 25 ml na 100 lit vode s insekticidima u dozi 25 ml na 100 lit vode s regulatorima rasta biljaka u dozi 25 ml na 100 lit vode UPUTA ZA PRIMJENU: Spremnik prskalice napuniti određenom količinom vode slijedeći pritom upute za pripremu kod sredstva s kojima se miješa (fungicida, herbicida, insekticida, regulatora rasta i/ili folijarnih gnojiva), prema tim uputama pripremiti škropivo sredstva za zaštitu bilja i/ili folijarnog gnojiva te na kraju dodati okvašivač Optimus u spremnik prskalice te dobro promiješati. Miješanje treba osigurati i za vrijeme prskanja. Primjena se vrši prskanjem leđnim prskalicama, traktorskim prskalicama i atomizerima, izravno na biljke. PROVEDENI POKUS: Proveli smo poljski pokus gdje smo uspoređivali učinkovitost OPTIMUS-a s često korištenim okvašivačima na globalnoj razini. Okvašivači su dodani herbicidnom škropivu, a učinkovitost je utvrđena kroz postotak suzbijenih korova u vremenskim intervalima: 0, 7, 10, 14 i 21 DAT (Day after treatment) dana nakon tretmana. Usporedili smo učinkovitost OPTIMUSA i ostalih konkurentskih okvašivača (graf 1). Uporedili smo učinkovitost preparata na bazi glifosta pri primjeni našeg okvašivača i često korištenog konkurentskog okvašivača (slika 1). Graf 1. Prikaz učinkovitosti OPTIMUSA pri primjeni totalnog herbicida (učinkovitost: 95,64 %, 21 dan od tretmana) Slika 1. Prikaz učinkovitosti herbicida na bazi glifosata pri primjeni OPTIMUS okvašivača i konkurentskog silikonskog okvašivača Rezultati pokusa sugeriraju na superiornost OPTIMUSA u usporedbi s drugim silikonskim okvašivačima. Pri primjeni preparata sukladno prethodno navedenim uputama zagarantirani su željeni rezultati, a fitotoksičnost kulturnih biljaka je onemogućena. PODJELA OKVAŠIVAČA Prema načinu djelovanja dijelimo ih u dvije osnovne kategorije: aktivatorski i pomoćni okvašivači. Aktivatorski povećavaju učinkovitost pesticida, ubrzavaju i povećavaju apsorpciju škropiva od strane biljke, poboljšavaju prijanjanje za tretiranu površinu kako bi se smanjio rizik od ispiranja i isparavanja. Postoji nekoliko važnijih podskupina aktivatorskih okvašivača: surfaktanati, nosačka ulja za korove, proizvodna ulja, biljna ulja, metil esterska sjemenska ulja (MOS), silikonski derivati i dr. S druge strane pomoćni okvašivači djeluju na fizikalno-kemijske karakteristike apliciranih preparata. Okvašivače dijelimo i na ionske i neionske. Glavna razlika je ta što ionski mogu modificirati EC (elektrovodljivost) otopine škropiva i/ili folijarnih biostimulativnih gnojiva. EC vrijednost možemo definirati kao koncentraciju iona u otopini, što je vrijednost EC veća, otopina je koncentriranija, odnosno sadrži više iona. Prekomjerno nakupljanje ionskih spojeva u biljnim stanicama može rezultirati pojavom fitotoksičnosti. Iz tog razloga važno je pratiti EC vrijednost apliciranog škropiva i/ili folijarnog gnojiva kako bi se osiguralo ispravno doziranje gnojiva ili pesticida i prevenirala fitotoksičnost. Neionski okvašivači, za razliku od ionskih nemaju mogućnost modificiranja EC vrijednosti apliciranog škropiva i/ili folijarnog gnojiva. Očuvanje EC vrijednosti važno je za 1) održavanje stabilnosti škropiva, 2) kompatibilnosti pesticida, folijarnog gnojiva i okvašivača te 3) očuvanja učinkovitosti apliciranih preparata. SILIKONSKI OKVAŠIVAČI Silikonski i organosilikonski vrsta su neionskih okvašivača, razvijeni su 80.-tih godina prošlog stoljeća i poznati su kao superdisperzanti – pomažu održavati ravnotežu između čestica, sprječavaju taloženje, poboljšavaju prijanjanje i stabilnost otopine, pospješuju apsorpciju od strane biljke, niske su pjenljivosti te su kompatibilni s različitim pesticidima i folijarnim gnojivima. Potrebna je manja doza primjene za željeni učinak pa su ekonomski isplativiji u odnosu na druge vrste okvašivača. Zbog navedenih karakteristika prikladni su za različite vremenske uvjete, otporni su na kišu. Iako su ekotoksikološki vrlo povoljni i rizik od pojave fitotoksičnosti je sveden na minimum treba se pridržavati propisanih doza te izbjegavati aplikaciju na temperaturama većim od 30 ºC. Nepjenljivost silikonskih okvašivača proizlazi iz njihove kemijske strukture i tendencije niskoj površinskoj napetosti. Silikonske spojeve karakterizira visoka kemijska inertnost te otpornost na agitaciju. Pokazuju dobru kompatibilnost s vodom. Njihova svojstva smanjenja površinske napetosti olakšavaju ravnomjerno miješanje s vodom, čime se također sprječava stvaranje pjene tijekom priprave otopina.
Zaštita salate u jesensko-zimskom periodu
Uzgoj salate i ostalog lisnatog povrća u zimskom periodu problematizira nekoliko važnijih biljnih bolesti, no isto tako česti su problemi sa štetnicima poput žičnjaka (Agriotes spp.). Od iznimne važnosti je pratiti temperaturu i vlažnost kako bismo na vrijeme mogli odgovoriti na infekcije i/ili napade štetnika. Odabir adekvatnog sortimenta, higijena unutar zaštićenog prostora, kontroliranje temperature i provjetravanje vrlo su važne metode u borbi sa štetnicima I bolestima unutar zaštićenih prostora. Preventivne mjere i primjena biostimulativnih folijarnih gnojiva (TORA BLUE I TORA FUSION) uz učinkovita i provjerena fungicidna sredstva (PYRUS 400 SC I LEIMAY S) uvjet su za uspješnu proizvodnju. Plamenjača salate (Bremia lactucae) Slika 1. Prikaz simptoma plamenjače na listovima salate Radi se o omikotnoj gljivi koja prvenstveno radi štete u uzgoju salate, iako inficira i druge biljke iz porodice Asteraceae (glavočike). Kod nas se najveće štete bilježe u uzgoju salate, endivije i radiča. Niže temperature koje su prisutne u zaštićenim prostorima u jesensko-zimskom periodu, visoka vlaga te zadržavanje vode na listovima pogoduju razvoju patogena. Infekcija započinje odmah u ranim fenofazama biljke, stoga treba biti na oprezu od samoga početka te na vrijeme odgovoriti adekvatnim fungicidima i/ili biostimulativnim folijarnim gnojivima. Zaraženi dijelovi poprimaju žućkastu boju koja vremenom tamni, tkivo postupno postaje suho te u konačnici propada. Sporulacija se obično odvija na donjoj strani lista, ali može se vidjeti i na gornjoj. Stariji listovi blizu tla obično su prvi koji pokazuju simptome. Optimalna temperatura za klijanje konidija je 10°C iako se granice kreću od 2 – 28°C, kad konidije probiju u biljku inkubacija traje 4 – 7 dana na temperaturi od 20 – 22°C. U europi je za sada detektirano više od 37 patotipova ovog patogena, valja naglasiti kako su neki već sada otporni (rezistentni) na određene fungicide, stoga je vrlo važno stručno isplanirati zaštitu te paziti na antirezistentne strategije. Siva plijesan (Botrytis cinerea) Slika 2. Prikaz simptoma sive plijesni na listovima salate Česta bolest u uzgoju salate, patogen je na biljkama prisutan u svim stadijima razvoja, ali i u transportu i skladištenju, stoga je primjena učinkovitih fungicida gotovo neophodna u većim sustavima uzgoja salate. Simptomi zaraze očituju se kroz pojavu smeđih pjega na listovima te pojavu karakteristične sivkaste, paučinaste prevlake konidiofora i konidija. Za razvoj ovog patogena potrebna je visoka vlažnost zraka i niže temperature što je čest slučaj u negrijanim zaštićenim prostorima. Glavni ograničavajući čimbenik za razvoj bolesti je relativna vlaga zraka. Radi se o brzo rastućem i vrlo agresivnom patogenu koji u zaštićenim prostorima uspješno prezimljava u obliku micelija u biljnim ostatcima, dok na otvorenom može prezimiti u tlu i biljnim ostatcima. U slučaju kada infekcija uznapreduje, za suzbijanje je kasno te se salata kreće sušiti i propadati. TORA FUSION je folijarno biostimulativno gnojivo na bazi oceanskih algi i slobodnih aminokiselina biljnog porijekla, ubrzava metaboličke procese u biljci i obnavlja biljku nakon oštećenja od hladnoće i biljnih infekcija. Preporučena doza je 2 l/ha te se odlično uklapa u programe ishrane u integriranoj, ali i ekološkoj proizvodnji. Preparat je ekološki certificiran. TORA BLUE je folijarno gnojivo na bazi fosforovog (V) oksida, kalijevog oksida i bakra. Učinkovito djeluje protiv raznih biljnih bolesti, ali i potiče rast i razvoj biljke. Biostimulativna komponenta očituje se kroz djelovanje fosfita koji stimulira proizvodnju zeatina i nitrogenaze, rezultat ovih bioloških aktivacija je jačanje korijena, ali i nadzemnog dijela. Preporučena doza e je 2 L/ha, odlično se uklapa u programe ishrane u integriranoj proizvodnji. Preporuka je nemiješanje s alkalnim preparatima. LEIMAY S je antisporulantni fungicid na bazi djelatne tvari amisulbrom. Radi se o novijoj djelatnoj tvari koja izuzetno učikovito suzbija pseudogljive (oomicete), biljka ga vrlo brzo usvaja te se translaminarno raspoređuje po listu. Na patogene djeluje u ranijim razvojnim stadijima (klijanje zoospora). Preventivno djelovanje. PYRUS 400 SC preventivni je i kurativni fungicid na bazi djelatne tvari pirimetanil. Izrazito je učinkovit u kontroliranju sive plijesni na različitim biljnim kulturama, karakterizira ga produljeno djelovanje na uzročnike bolesti pomoću plinovite faze. Za sada nije detektirana unakrsna rezistentnost s drugim poznatim botriticidima. Tablični prikaz preporučenih preparata s odgovarajućim dozama: PREPARAT: DOZA: TORA FUSION 2 L/ha TORA BLUE 2 L/ha LEIMAY S 0,4 – 0,6 l/ha PYRUS 400 SC 2 L/ha
Herbicidi – opće značajke sredstava za suzbijanje korova
Herbicidi su kemijski ili drugi spojevi spojevi koji se koriste za suzbijanje neželjenih biljaka, odnosno korova, u poljoprivredi, šumarstvu i urbanim sredinama. Njihova primjena omogućava povećanje prinosa usjeva, smanjenje konkurencije za hranjive tvari, vodu i svjetlost te olakšava obradu tla. Herbicidi se mogu klasificirati prema različitim kriterijima, uključujući način djelovanja, kemijski sastav i selektivnost. Prema načinu djelovanja, razlikujemo kontaktne i sistemične herbicide, a obzirom na to da biljka herbicide može usvajati korijenom ili listom dijelimo ih na zemljišne (rezidualne) i folijarne . Kontaktni herbicidi uništavaju samo one dijelove biljke s kojima dođu u dodir, dok sistemični ulaze u biljni sustav i prenose se kroz tkiva, uništavajući biljku u cijelosti. Prema selektivnosti, herbicidi se dijele na selektivne i neselektivne (totalni). Selektivni herbicidi ciljano uništavaju određene vrste biljaka, ostavljajući kulture neoštećenima, dok neselektivni djeluju na sve biljne organizme s kojima dođu u kontakt, što ih čini korisnima za pripremu zemljišta prije sjetve ili uklanjanje vegetacije s industrijskih i urbanih površina. Rzlikujemo i herbicidna sredstva koja su desikantni, odnosno defolijanti, riječ je o sredstvima koja se nanose na nadzemne dijelove kulturnih biljak ai na taj način sprječavaju translokaciju biljne bolesti u podzemne biljne dijelove koji su cilj uzgoja kod primjerice krumpira, mrkve i dr. Primjena herbicida donosi značajne koristi u poljoprivredi. Omogućuju efikasno suzbijanje korova, smanjuju potrebu za mehaničkim uklanjanjem i oranicom te doprinose većoj produktivnosti te rentabilnosti. Također, smanjuju troškove rada i poboljšavaju kvalitetu konačnog proizvoda. Međutim, njihova nepravilna upotreba može dovesti do ozbiljnih problema. Kontaminacija tla i voda, razvoj otpornosti kod korova te negativni učinci na korisne mikroorganizme i faunu predstavljaju izazove koji zahtijevaju odgovorno upravljanje upotrebom herbicida, stoga se pri primjeni ključno pridržavati uputa za primjenu, aprije upotrebe nužno se konzultirati s agronomskim stručnjacima. Herbicidi su neizostavan alat u suvremenoj poljoprivredi, ali njihova primjena zahtijeva pažljivo planiranje i odgovornost. Uravnotežena upotreba, zajedno s alternativnim metodama, može smanjiti negativne posljedice na okoliš i zdravlje ljudi, istovremeno osiguravajući visoke prinose i ekonomsku isplativost poljoprivredne proizvodnje. Budućnost zaštite bilja leži u integriranim, ekološki prihvatljivim pristupima koji omogućuju održivu poljoprivredu za buduće generacije. Ipak, naglasak treba staviti na samodostatnost i rentabilnost poljoprivredne proizvodnje koja je bez primjene herbicida nezamisliva i neodrživa.
Fungicidi – opće značajke sredstva za suzbijanje biljnih bolesti (mikoza, pseudomikoza)
Fungicidi su kemijska ili biološka sredstva koja se koriste u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu za suzbijanje gljivičnih bolesti koje mogu značajno ugroziti bilje, usjeve i plodove. Gljivične bolesti su česti uzroci smanjenja prinosa i kvalitete biljnih kultura, te mogu izazvati ozbiljne ekonomske gubitke. S druge strane koncentracije mikotoksina kod zaraženih biljaka mogu uzbiljno naštetiti ljudskom zdravlju. Fungicidi pomažu u smanjenju tih gubitaka sprječavajući širenje patogenih gljiva, uništavajući njihove spore ili inhibirajući njihov rast. Fungicidi se mogu klasificirati prema različitim kriterijima, a najvažnija podjela je prema njihovom načinu djelovanja, odnosno, kako oni utječu na patogene, te prema njihovoj primjeni u prevenciji ili suzbijanju biljne bolesti. Vrste fungicida Fungicidi se dijele na nekoliko osnovnih kategorija, uključujući kurativne i preventivne fungicide, te kontaktne i sistemečne fungicide. Ove podjele omogućuju specifičnu primjenu sredstava prema vrsti bolesti i potrebama usjeva. Kurativni fungicidi: kurativni fungicidi koriste se za liječenje biljaka koje su već zaražene gljivičnim patogenima. Oni imaju sposobnost inhibiranja ili uništavanja već prisutnih gljiva unutar biljke. Ovi fungicidi djeluju na gljive koje su već uzrokovale bolest, sprečavajući širenje infekcije i minimizirajući štetu na biljci. Kurativni fungicidi se obično primjenjuju kasnije u sezoni, kada je bolest već postala vidljiva na biljkama. Preventivni fungicidi: preventivni fungicidi koriste se prije nego što se bolest manifestira. Ovi fungicidi sprječavaju infekciju tako što stvaraju zaštitnu barijeru na površini biljaka, koja blokira spore gljivica i sprječava njihovo klijanje ili širenje. Preventivna primjena fungicida ključna je za smanjenje rizika od bolesti, posebno kod usjeva koji su skloni gljivičnim infekcijama, kao što su povrće, voće i vinova loza. Kontakti fungicidi: kKontakti fungicidi djeluju samo na površini biljke s kojom dolaze u kontakt. Ovi fungicidi ne ulaze u biljku, već sprječavaju širenje bolesti na vanjskim dijelovima biljke. Kontaktni fungicidi obično imaju brzu akciju, ali im je potrebna ponovna primjena nakon kiše ili zalijevanja jer se ispiru s površine biljke. Sistemični fungicidi: sistemični fungicidi apsorbiraju se u biljku i šire kroz njezine unutarnje tkiva. Ovi fungicidi pružaju dugoročnu zaštitu jer djeluju unutar biljke i mogu kontrolirati bolesti koje se nalaze na teško dostupnim mjestima, poput novih izbojaka ili plodova. Sistemični fungicidi često nude dugotrajnu zaštitu od gljivičnih infekcija i koriste se za zaštitu biljaka u fazama kada je bolest već prisutna.
ZOOCIDI (insekticidi, akaricidi, limacidi, rodenticidi) – opće značajke sredstava za suzbijanje poljoprivrednih štetnika
Zoocidima zajednički nazivamo sve djelatne tvari sredstava za zaštitu bilja koje su namijenjene za suzbijanje poljoprivrednih štetnika životinjskog porijekla. Insekticidi i akaricidi su kemijska, biološka ili biotehnološka sredstva koja se koriste za suzbijanje štetnika (kukaca, grinja/pauka) u poljoprivredi, šumarstvu i urbanim sredinama. Dok insekticidi ciljano uništavaju kukce koji ugrožavaju biljke, akaricidi su specijalizirani za borbu protiv grinja i pauka, koji također mogu uzrokovati ozbiljne štete na usjevima. Njihova pravilna primjena omogućuje zaštitu bilja, povećava prinose te osigurava kvalitetu poljoprivrednih proizvoda. Podjela insekticida i akaricida Ova sredstva mogu se klasificirati prema načinu djelovanja, kemijskom sastavu i spektru djelovanja. Prema ponašanju u biljci: Kontaktni – djeluju izravno na štetnike kada dođu u dodir s tretiranom površinom. Ovi insekticidi i akaricidi brzo eliminiraju štetnike, ali ne pružaju dugotrajnu zaštitu. Sistemični – apsorbiraju se kroz listove ili korijen i prenose unutar biljke. Kada se štetnici hrane biljnim sokovima, unose otrov u organizam, što dovodi do njihovog uginuća. Ova sredstva pružaju dugotrajniju zaštitu. Prema načinu porodora u štetni organizam: Oralni – putem probavnog sustava štetnika (tzv. Želučana sredstva) Dermalni – u tijelo štetnika prodiru preko vanjskih dijelova tijela šettnika (tzv. Kontaktna sredstva) Inhalacijski – u tijelo štetnika prodiru putem respiratornog sustava. Često djelatne tvari u organizam štetnika prodiru na više načina pa se ovaj kriterij ne koristi često kod grupiranja sredstava ove skupine. Prema spektru djelovanja: Selektivni – ciljano djeluju na određene vrste štetnika, bez većeg utjecaja na korisne organizme. Neselektivni (totalni) – uništavaju širok spektar štetnika, uključujući i korisne organizme, što zahtijeva pažljivu primjenu. Prema podijetlu djelatne tvari sredstva dijelimo na: Kemijske insecticide, mineralna ulja, biotehničke i biološke insecticide. Podjela prema mehanizmu djelovanja: Podjela prema mehanizmu djelovanja glavna je podjela svih sredstava za zaštitu bilja (insekticida, akaricida, herbicida, fungicida), to je podjela djelatnih tvari sredstava za zaštitu bilja ovisno o tome koju funkciju organskog sustava štetnog organizma koče, ometaju ili blokiraju I temeljem koje se cidno djeluje na štetni organizam.